Zamislite da ste tamo...
Da čujete tišinu...
... udisate miris mora...
Kaić se polako ljulja...
... upalio se motor...
njegov zvuk se uklapa u tišinu, prirodan kao šum mora
i vi plovite u susret novom danu... u beskraj...
Dobro jutro živote!
Ovako vam je to... Puno sam razmišljala o tome kako da to ispričam pa sam odlučila da će mi biti lakše ako tu šokantnu vijest odmah kažem, iznesem na javno, pa što bude bude, bit će mi onda lakše da nastavim s pojedinostima... Dakle, uronimo se u pućinu istine, one prave jer je dokumentirana, naime, postoje nedvojbeni dokazi pa ih budem navela, da za sumnje više ne ostane ni jedne šanse. Čekajte, spremam se, sad ću progovoriti, odnosno, protipkati... ono glavno... o-oh... 
Ufff... odmah mi je lakše.....
Sada obratimo se detaljima.
Vi se sada valjda pitate kako sam saznala, kako sam došla do tog zaključka, a kako se usuđujem tvrditi da sve znam, dapaće uz toliko pouzdanosti? A-ha!!! Mogu vam odmah i odgovoriti! Jer sam je vidjela vlastitim očima! I snimila vlastitim fotičem! Zato vam sada odlučno kažem: Nije DEXA nikakva koza, a kamoli neka ofca, već prava kokica! Evo, sami pogledajte!
A ispalo je ovako: vozili smo se dragi i ja put Zagreba, odnosno, Plesa. A budući da živimo na jednom vrlo malom otočiću, čak i školju (nego, otkud vam je to da je Raj veći od nekoliko lijepih hektara?) pristup kopnu nam je prilično kompliciran, odnosno, rijedak. Ukratko, bili smo gladni, žedni i latili prenoćišta.
Tada sam se sjetila toga kako me je Dexa označila na svom blogu, onoga podrugljivog „ ona koja nije došla na kavu“... moš mislit! 
Pa sam odlučila da ovaj put sigurno neću pretjerivati sa finoćom. Doći ću na kavu, pivo, klopu, izlet okolinom, oboji ćemo doći, prenoćit ćemo kod nje u kokošinjcu, pa ujutro ponovno doć na kavu, pivo i klopu.
Rečeno – učinjeno. Iskrsnuli smo ispred njezinih vrata kao dvije zvijezde-padaljice, neočekivane sretne prilike. 
Dočekala nas je na pragu. Širom je otvorila vrata kuće, kuhinje i frižidera. Muž joj se pokazao ozbiljan i vješt čovjek, pravi gazda svog velikog kućanstva i nemirne obitelji. 
Najviše me je iznenadila pilad: da sitni imaju toliko razumjevanja u disciplinu, budući u isto vrijeme toliko otvoreni, opušteni i zadovoljni – toga nigdje i nikad prije u životu nisam vidjela. Sve pet, Dexa! Sjedni, odmori se.
Sobe su bili prostrane, lijepe, tišina ovakva za koju bih prije rekla da ne postoji. Prošetali smo i okolinom. Ljepota – za ne povjerovat! Koka jednostavno živi u muzeju. Izleti idu u komplektu s prenoćištem. Doslovce.
Vratili smo se kući te zaspali kao klade... sve do sljedećeg obroka. Jedino nismo se usudili spavati na prečki, poslužili se king-size krevetom. Nismo mi joj ipak neka kokoš, već pravi boduli u điru! 
HVALA TI OD SRCA, DEXA!!! 